Od prvih lokalnih izbora, koji su 1993. održani po novom upravnom modelu, pa do ovih zadnjih prije četiri godine, Trogirom su upravljala osmorica gradonačelnika i dvije stranke koje su se tijekom tri desetljeća izmjenjivale na vlasti. Kronološki, počelo je s HDZ-om koji je dao četvoricu gradonačelnika, isto koliko i SDP koji je ipak u prednosti u odnosu na političku konkurenciju jer je njihov Ante Bilić odradio dva mandata u Kneževu dvoru.
Prvi trogirski gradonačelnik bio je danas pokojni Jeronim Ostojić koji je bio kandidat HDZ na izborima za Gradsko vijeće 1993. Bio je netipični političar, čovjek široke kulture, velikog znanja i bogatog životopisa. Ukratko, po svemu različit od sedmorice svojih nasljednika.
I sljedeći gradonačelnik Trogira došao je iz redova HDZ-a. Nenad Belas optimistično je započeo mandat koji je neslavno završio dvije godine poslije kada je stradao u unutarstranačkim sukobima koji su doveli do izvanrednih izbora. Ostat će upamćen kao gradonačelnik koji se (ne računajući Šimu Lučina) najmanje zadržao na toj dužnosti, ali i kao onaj za čijeg je mandata Trogir uvršten na Unescov popis najznačajnije svjetske baštine.
Što se tiče Lučina, on je postao gradonačelnik nakon pobjede SDP-a na izvanrednim izborima 1999. godine, no nakon nekoliko mjeseci odstupio je s dužnosti i postao ministar unutarnjih poslova u Račanovoj vladi.
Četvrti trogirski gradonačelnik bio je njegov stranački kolega, pripadnik stare, autentične SDP-ove garde koju su tada predvodili Tonći Bakica, Duško Veršić, Ivan Emer i drugi. Danas pokojni Branko Škokić odradio je gradonačelnički mandat umjesto Lučina, no svoj, baš kao i Belas, nije uspio privesti kraju jer su SDP-ovce izigrali njihovi dotadašnji partneri u Gradskom vijeću. HDZ se vraća na vlast, a novi gradonačelnik postaje Vedran Rožić. Tog bivšeg hrvatskog nogometaša i igrača Hajduka koji je 80-ih godina prošlog stoljeća kao reprezentativac tadašnje države otišao u Australiju kako bi kao gost nastupio za iseljenički klub Croatia Sydney, službena jugoslavenska politika označila je kao „opasnog državnog elementa“ i „ustašu“. Zbog toga se nije mogao vratiti u zemlju sve do 1990. kad pristupa HDZ-u i uključuje se u politiku da bi 15 godina poslije postao trogirski gradonačelnik.
Nakon HDZ-a vlast preuzima SDP čiji Damir Rilje postaje prvi izravno izabrani gradonačelnik Trogira. Ako ne računamo Branka Stamaća iz HDZ-a, koji je bio prvi saborski zastupnik u Saboru SRH (1990-1992), Rilje je, nakon Lučina i Rožića, treći trogirski političar koji je uz, gradonačelnički mandat, imao i onaj zastupnički.
Pretposljednji gradonačelnik bio je HDZ-ov Ante Stipčić, bivši HSLS-ovac koji je imao solidnu podršku građana, ali ne i svoje stranke odnosno dominantnog stranačkog krila koje je i spriječilo njegovu ponovnu kandidaturu.
Ta pogreška stajala je HDZ gubitka sljedećih izbora na kojima je pobijedio Bilić koji je sebi već ionako osigurao mjesto u političkoj enciklopediji Trogira budući da nitko od njegovih prethodnika nije uspio potvrditi mandat. Njegova pobjeda označila je ujedno i generacijsku smjenu u SDP-u iako nikada ne treba podcijeniti mentalni utjecaj „seniora“ koji je ostao u temeljima stranke.
I da se vratimo na početak priče. U zadnje 32 godine Trogir je imao osmoricu gradonačelnika od kojih dvojica nisu više među nama, petorica su izvan aktivne politike, a posljednji u tom nizu bori se za treći uzastopni mandat.
DOBRILA STELLA