Ante Bilić i koalicija SDP-HNS-HSU trijumfirali su na nedjeljnim izborima u Trogiru osvojivši dvostruku pobjedu koja uključuje i apsolutnu većinu u Gradskom vijeću. Iako potvrda gradonačelničkog mandata nije bila upitna, ipak se očekivalo da će Bilić morati u drugi krug do kojeg, međutim, nije došlo jer je cijeli posao, kao i prije četiri godine, obavio već u nedjelju. I ne samo on, nego i njegova lista koja je osvojila gotovo 58 posto glasova ili devet od ukupno 15 mjesta u Gradskom vijeću. Može li bolje! Još četiri godine nesmetane vlasti koja može pasti samo ako sama sebe sruši. Još jedna čista pobjeda koja posebno strši ako se usporedi s poražavajućim rezultatom nekad vladajućeg HDZ-a koji je, nakon nedjelje, pao na povijesno najniže grane. To što je glasalo pet posto manje birača, čiji je ukupan broj pao za 400 u odnosu na prošle izbore, kao i činjenica da je Bilić osvojio oko 800 glasova manje nego prije četiri godine, ni najmanje ne umanjuje njegovu pobjedu niti može biti alibi za trogirski HDZ.
Osvojili su samo tri mandata kao i 2021., ali sa znatno manje glasova, s time što je HDZ-ova lista prošla nešto bolje nego njihov gradonačelnički kandidat Nikša Buble koji je ostao na samo 15 posto glasova. Da stvar za HDZ bude još i gora, izborno poniženje koje su pretrpjeli prije četiri godine, prelilo se i na ovaj izborni ciklus. Rezultat je još i porazniji, ne samo kad su u pitanju izborna matematika i goli brojevi, nego kad se uzmu u obzir i njihova očekivanja, koja su se kretala u rasponu od pet do šest osvojenih mandata. Računali su i da će Zajedno za Trogir dobiti tri vijećnika te da će njihov bivši stranački kolega i kandidat HDS-a Miljenko Rilje ostati ispod praga što bi značilo da imaju apsolutnu većinu u Gradskom vijeću. A ono, ne samo da nemaju većinu, nego će se do sljedećih izbora morati dobro resetirati i posložiti kako bi opstali kao politički faktor u gradu čije su biračko tijelo očito krivo procijenili. Nikako da shvate da Trogir nije dominantno desni birački bazen, jer da je tako, Ante Stipčić nikada ne bi pobijedio SDP-ovog Damira Rilju koji je, pak, bio prelijevo za većinu trogirskih birača.
Usto, promovirali su svoga kandidata Nikšu Bublu što bi se reklo, u sam osvit izbora, a u međuvremenu im se dogodio i „slučaj Rilje“, pa kaskanje u kampanji, zatim inzistiranje na desnim svjetonazorskim porukama u situaciji kad se Bilić toga kloni i maše svojim projektima koje su oni redom popljuvali. Riječju, HDZ nije izbore izgubio sinoć. Izgubio ih je još prije četiri godine kad su, unatoč medijskoj blokadi, propustili šansu da se profiliraju kao glasna oporba i dočekaju ove izbore spremniji i upućeniji u pravo stanje stvari. A ono je takvo da ih je zamalo pretekla koalicija Zajedno za Trogir koja je osvojila dva mandata, a čiji je gradonačelnički kandidat Ante Škrobica dobio samo dva i pol posto manje glasova od Buble. Malo im je nedostajalo da dobiju i treći mandat, no svejedno su, unatoč nepostojanju stranačke infrastrukture i jake logistike, pokazali kako se radi u oporbi. Ne može se prespavati četiri godine, a onda probuditi u pet do 12 te očekivati da će Bilić pasti jer, eto, jaše već osam godina, pa po nekoj logici jednom mora i sjahati. A kad sjaše, zamijenit će ga HDZ. Ta iskrivljena logika, međutim, ne prolazi u Trogiru, ma koliko politički prostor oporbe bio medijski izoliran ili možda baš unatoč tome. Jer ako ne možeš doći na lokalni radio koji je, zbog vlasničke strukture, takav kakav jest, razleti se onda po mjesnim odborima, pričaj s ljudima, obilazi teren jer drugog izbora nema pogotovo zato što je Bilić već osam godina u kampanji. To što je propustio učiniti HDZ, učinila je koalicija Zajedno za Trogir koja je ipak ostvarila rast u odnosu na prošle izbore. Istina, i oni su očekivali više, ali bar nisu u padu pa zato ne bi trebali pasti ni u političku apatiju jer su pokazali da se rad na terenu, ma koliko bio mukotrpan i činio se sizifoski, ipak isplati.
In summa, Bilićeva pobjeda čista je kao suza jer ipak je riječ o velikoj razlici da bi se ona tek tako mogla osporiti nejednakim medijskim tretmanom u odnosu na oporbenu stranu. No sada, kada pred sobom ima četiri mirne godine i šansu da realizira sve ono što je pobrojao u svojoj izbornoj knjižici, ipak bi bilo poželjno da pokaže malo „pobjedničkog milosrđa“ i propusti oporbu u medijski prostor, čisto zbog higijene same demokracije, odnosno poštivanja oko 2300 birača koji nisu glasali za SDP. Bar toliko može učiniti sada kad je sebi osigurao treći uzastopni mandat i čistu pobjedu.
DOBRILA STELLA
