Napisao: Borut Černelić
Foto: Krila.hr
Splitska vrata danas su još jednom pokazala koliko je tank a linija između razglednice i tragedije. Oko 11:38 sati, između Šolte i Brača, sudarili su se putnički katamaran Krilo Eclipse i jedrilica koja je nakon udara u potpunosti potonula. More koje inače doživljavamo kao kulisu za razglednice odjednom se pretvorilo u poprište drame, s ozlijeđenima i nestalima.
Na terenu su odmah angažirani brodovi Lučke kapetanije, Pomorske policije, hitna medicinska pomoć i niz drugih plovila koja sudjeluju u potrazi. Prema prvim informacijama, iz mora je spašeno osmero ljudi, za još dvoje se intenzivno traga. Broj osoba na jedrilici zasad nije točno poznat, kao ni potpune okolnosti nesreće.
More kao autoput, nadzor kao seoska cesta
Splitska vrata nisu kakav usamljeni zaljev, nego jedna od ključnih prometnih arterija hrvatskog Jadrana. Između Milne na Braču i obala Šolte svakog se ljeta isprepliću rute trajekata, katamarana, jahti, čarter jedrilica, ribarica i privatnih glisera. Turizam raste, promet se zgusnuo do ruba, a pitanje je je li sigurnosni sustav pratio taj rast ili je ostao zaglavljen u nekoj prijašnjoj, znatno mirnijoj epohi.
O Krilo Eclipseu se piše kao o jednom od „najčvršćih” i „najsigurnijih” brodova u svojoj klasi: konstrukcija od karbona, 41 metar duljine, kapacitet 350 putnika. No današnji sudar ne govori samo o jednom brodu, već o cjelokupnom režimu plovidbe u najopterećenijim kanalima. Kada se usred bijela dana sudare katamaran takvih dimenzija i jedrilica, to nije tek „nezgoda”, to je ozbiljan signal da nešto u sustavu nadzora, procedurama ili praksi – ne funkcionira kako bi trebalo.
Standardni refren nakon svake pomorske nesreće je isti: „utvrdit će se okolnosti”, „naredili smo očevid”, „čekamo nalaz vještaka”. No kad se ovi incidenti počnu nizati, pitanje više nije samo tko je kriv u konkretnom sudaru, nego je li država uopće spremna ozbiljno nadzirati more koje joj puni blagajnu.
Industrija koja zaradom briljira, a sigurnošću improvizira
Jadran je naš glavni izvozni proizvod, i to ne samo u turističkim brošurama. Plovidba između otoka i kopna doslovno je krvotok ekonomije. Ipak, infrastruktura nadzora često izgleda kao skup kompromisa: poneki radar, poneka kamera, pokoji inspektor koji ljeti mora „pokrivati” više toga nego što je razumno. Istodobno, broj čarter jedrilica i brzih katamarana iz godine u godinu raste.
Današnja nesreća u Splitskim vratima brutalno podsjeća da nije dovoljno imati „najveći” i „najčvršći” brod u floti, ako se u realnim uvjetima gustog prometa, promjenjivih vremenskih prilika i ljudskih pogrešaka sigurnost prepušta improvizaciji. Brodovi poput Krilo Eclipsea nisu problem sami po sebi – problem je što plove u sustavu koji kronično kasni za stvarnim rizicima.
Treba jasno reći: svaka sezona s većim prometom bez paralelnog, ozbiljnog ulaganja u nadzor i kontrolu plovidbe, upravo je pozivnica za nove ovakve udare. Koliko još sudara treba da bismo prestali govoriti o „iznimkama” i počeli priznavati da imamo strukturni problem sigurnosti plovidbe u najopterećenijim kanalima?
Dok spasilačke ekipe i dalje tragaju za nestalima između Brača i Šolte, političari će ponovno obećavati „nultu toleranciju” na nesigurnost, „strože kontrole” i „analizu okolnosti”. A more će i dalje biti isto: lijepo, opasno i ravnodušno prema našim turističkim rekordima, planovima i PR frazama.
